"Ne reagujemo kada se s govornice u vjerskim objektima krene s politikom: Potrebne promjene iznutra"

U razgovoru je otvoreno pitanje jesu li ljudi u Bosni i Hercegovini zaista svjesni bogatstva vjerskih, kulturnih i nacionalnih različitosti ili su dopustili da ih političari zatruju mržnjom. Govorilo se o tome koliko nam u vremenu blagdana znači drugi i drugačiji, jesmo li zaista dobri jedni prema drugima, kako živjeti istinski komšiluk, zajedništvo i bratsku ljubav, te da li se spas za društvo može pronaći u duhovnosti.

Razgovor se odvijao u posebnom vremenskom i simboličkom kontekstu.

Komšiluk: Ponosimo se njime, ali jesmo li zaista dobri?

U fokusu razgovora našlo se i pitanje komšiluka. Ponosimo se time da ga njegujemo i često govorimo da smo dobri ljudi. No, jesmo li zaista dobri? Jesmo li dobri prema najbližima? Preferiraju li ljudi više „svog“ nego druge?

Đakon Branislav Rajković podsjetio je na iskustvo iz Mostara koje, kako kaže, najbolje govori o suštini odnosa među ljudima.

"Prije nekoliko godina starija Mostarka mi je pričala kako su oni, kao djeca, kao Bošnjakinja i muslimanka, živeći na Konaku, sveštenike zvali ‘moj pop, naš pop’. Nerijetko mi se i danas desi da kažem ‘moj efendija’, ‘naši franjevci’. Ljudi u svom neposrednom životu svojataju ono za što bi se, prema nekim podjelama, reklo da ne može biti njihovo", rekao je Rajković.

Vjera se mjeri ponašanjem

Izet efendija Čamdžić naglasio je da je suština vjere u ponašanju, a ne u etiketama.

"Vjera je ponašanje. Ponekad sebi kažem da je obred samo priprema da budem vjernik. Mislim da je, uprkos svemu, komšiluk u Bosni i Hercegovini i dalje živ i da većina ljudi nema problem s tim što Risto i Rasim žive jedni do drugih u istoj zgradi", rekao je Čamdžić.

Podsjetio je i na jasnu poruku Poslanika.

"Ko vjeruje u Boga i u Sudnji dan, neka ne uznemirava komšiju. Ja nisam Bog, niti je iko od nas sudija. Niko ne može znati s kakvom sam namjerom došao u džamiju, niti može zaviriti u naša srca", kazao je.

Ilustrirao je to konkretnim primjerom.

"Ako imam komšiju Muhameda koji ide u džamiju, ali me uznemirava i baca smeće u moju avliju, a s druge strane živi Franjo koji mi svako jutro kaže ‘dobro jutro’ i pomogne mi kad treba – ko je meni bolji? Meni je bolji Franjo. A ko je kakav vjernik, nisam ja sudija. Naša je obaveza da se natječemo ko će biti bolji", rekao je Čamdžić.

Rat, izbori i strah

Fra Mirko Majdandžić istakao je da ljudi u svakodnevnom životu ipak pomažu jedni drugima, ali da se problemi pojačavaju u političkom kontekstu.

"Ljudi pomažu jedni druge, prate jedni druge, žive zajedno. Neće zajedno ići u džamiju, ali se mole jedni za druge. Problem nastaje kada dođu izbori", rekao je.

Podsjetio je i na vlastito ratno iskustvo.

"Rat sam proveo u Sarajevu. Imao sam Hakiju u Sokolović Koloniji i da ga nije bilo, ne znam kako bi bilo. Tada smo bili braća. U ratu su se pokazale vrijednosti – da preživiš i da ti je komšija bitan. Te vrijednosti nismo uspjeli izgraditi i nakon rata, ali nikada nije kasno", poručio je.

Ljudi su bolji od sistema

Vladimir Andrle istakao je da njegovo iskustvo govori da je većina ljudi dobra, ali da sistem često guši te odnose.

"Većina ljudi s kojima sam se susretao su dobri ljudi. Problem je društvo koje živi u politici podobnosti. Kada dođe ‘stani-pani’, ljudi se povlače, a zbog različitog mišljenja može se izgubiti i posao", rekao je.

Dodao je da se suživot već živi, uprkos političkim porukama.

"Sasvim je prirodno da ljudi iz Sarajeva kupuju stanove u Istočnom Sarajevu. Kada to gledamo s tog nivoa, ne da imamo šanse – nego to već živimo. Ali su prisutne nacionalističke politike", rekao je Andrle.

Vjera, politika i izgubljene vrijednosti

Otvoreno je i pitanje odnosa vjerskih zajednica prema politici.

Rajković je ocijenio da ljudi često i sami povjeruju u dubinu podjela.

"Suviše često povjerujemo da su te podjele suštinske. Iz mog ličnog iskustva, situacija je često potpuno drugačija", rekao je, navodeći primjer zgrade u Trebinju u kojoj zajedno žive Sarajlije, Bošnjaci i Trebinjci.

Čamdžić je podsjetio da su moralne poruke svih religija iste.

"Moral je jedan, kao što je jedna i geometrija. Svi učimo isto – ne ukradi, ne laži. Pitanje je koga i šta danas smatramo vrijednošću", rekao je.

Fra Majdandžić upozorio je na šutnju institucija.

"Ako nisi član određene političke strukture, nećeš dobiti posao. Onda ta ista struktura donira novac crkvi ili džamiji i mi šutimo", rekao je.

Andrle je naglasio da su i vjerski službenici ljudi.

"Problem je što ne reagujemo kada se s govornice u vjerskom objektu krene s politikom. Potrebna nam je promjena iznutra", poručio je.

Čamdžić je zaključio da problem nije u ljudima, nego u sistemu.

"Da svi ti ljudi odu u Austriju, znalo bi se gdje se baca smeće i gdje se parkira. Problem je sistem. Nama fali odgovorna država. Nije moj posao da sudim ko je kakav vjernik, nego da govorim šta je dobro", rekao je.

Andrle je podsjetio i na ustavnu diskriminaciju.

"Imamo ljude koji se nazivaju Bosancima i Hercegovcima, ali su diskriminirani Ustavom. O tome se gotovo ne govori", rekao je.

Zašto nema masovnih protesta?

Na kraju razgovora postavljeno je pitanje zašto u Bosni i Hercegovini nema masovnih protesta.

"Cijelu godinu razmišljam o tom pitanju, prateći mlade ljude u Srbiji. Drugi nam ne smeta – on može biti naš saveznik. Problem je naša šutnja", rekao je Rajković.

Zaključio je porukom koja je sažela cijeli razgovor.

"Bog je riječ i ljubav. To je hrabra, kritička riječ. Problem je što licemjerima ne govorimo da su licemjeri. A upravo njima je Isus upućivao najteže riječi."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad